Nicejsko-carigradsko vjerovanje
Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu. I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima. I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka.
Amen.
Zašto se Vjerovanje naziva Nicejsko-carigradskim?
Naziv povezuje dva prva ekumenska sabora Crkve. Nicejski sabor održan je 325. godine, a Prvi carigradski sabor 381. godine. Katekizam Katoličke Crkve objašnjava da ovo Vjerovanje svoj veliki autoritet duguje upravo tim saborima i da je ostalo zajedničko velikim Crkvama Istoka i Zapada.
Vjerovanje nije zamišljeno kao povijesni pregled sabora, nego kao zajednička ispovijest vjere. Njime okupljeni vjernici odgovaraju na Božju riječ i izriču temeljna otajstva prije nastavka euharistijskog slavlja.
Kako je Nicejsko-carigradsko vjerovanje strukturirano?
Tekst slijedi trojstveni raspored. Prvi dio ispovijeda vjeru u jednoga Boga Oca, stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga. Drugi i najopsežniji dio govori o Isusu Kristu: njegovu vječnom božanstvu, utjelovljenju, muci, smrti, uskrsnuću, uzašašću i ponovnom dolasku. Treći dio ispovijeda vjeru u Duha Svetoga, Crkvu, jedno krštenje, uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka.
Takva struktura nije samo popis odvojenih tvrdnji. Ona povezuje stvaranje, spasenje i posvećenje u jednu ispovijest vjere u Oca, Sina i Duha Svetoga.
Što znači „istobitan s Ocem”?
Riječi „rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem” jasno razlikuju Sina od svega stvorenoga. Isus Krist nije uzvišeno stvorenje niti Božji Sin samo u prenesenom smislu. Izraz „istobitan” ispovijeda da je Sin pravi Bog, iste božanske biti s Ocem.
Zato taj dio Vjerovanja niže povezane izraze: „Bog od Boga, svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga.” Odmah nakon toga tekst govori da se isti vječni Sin radi ljudi i njihova spasenja utjelovio i postao čovjekom.
Kada se Vjerovanje moli u misi?
U rimskoj liturgiji Vjerovanje se pjeva ili govori nedjeljom i svetkovinama, a može se moliti i u drugim osobito svečanim slavljima. Dolazi nakon homilije, prije sveopće molitve. Opća uredba Rimskog misala objašnjava da mu je svrha odgovoriti na Božju riječ iz čitanja i homilije te ponovno dozvati i ispovjediti velika otajstva vjere prije euharistije.
Na riječima o Kristovu utjelovljenju vjernici se duboko naklone; na svetkovine Navještenja Gospodinova i Rođenja Gospodinova pokleknu. Time se sadržaj Vjerovanja ne izgovara samo riječima nego se izražava i zajedničkom liturgijskom gestom.
Odnos prema Apostolskom vjerovanju
Apostolsko vjerovanje i Nicejsko-carigradsko vjerovanje nisu dvije različite vjere. Apostolski simbol kraći je i povezan sa starom krsnom predajom Rimske Crkve. Nicejsko-carigradski simbol pojedine istine, osobito Kristovo božanstvo i djelovanje Duha Svetoga, izriče opširnije.
Česta pitanja
Zašto se zove Nicejsko-carigradsko vjerovanje?
Naziv upućuje na prva dva ekumenska sabora: Nicejski sabor održan 325. godine i Prvi carigradski sabor održan 381. godine. Vjerovanje nosi autoritet nauka oblikovanog na tim saborima.
Što znači da je Isus „istobitan s Ocem”?
Izraz znači da Sin nije stvorenje, nego pravi Bog, iste božanske biti s Ocem. Zato Vjerovanje govori: „Bog od Boga, svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga.”
Koja je razlika između Nicejsko-carigradskog i Apostolskog vjerovanja?
Oba ispovijedaju istu kršćansku vjeru. Apostolsko vjerovanje kraće je i povezano sa starom krsnom predajom Rimske Crkve, dok Nicejsko-carigradsko vjerovanje opširnije govori o Kristovu božanstvu i Duhu Svetomu.
Izvori: Katekizam Katoličke Crkve, br. 185–197 i 465 te Opća uredba Rimskog misala, br. 67–68 i 137.